ŠTO JE TO XP SINDROM?
Prije nekoliko dana počela sam čitati knjigu “Going out” autorice Scarlett Thomas u kojoj glavna junakinja Julie želi živjeti život kao i njezin najbolji prijatelj Luke koji boluje od autosomatske bolesti xeroderma pigmentosum ili skraćeno XP (radi se o alergiji na sunčevu svjetlost, bolesnici ne smiju izlaziti po danu te ih se naziva i djecom noći) . Luke je prisiljen živjeti zatvoren u svojoj kući u društvu interneta i televizije. Julie se to sviđa jer se ona boji svega- automobilskih i avionskih nesreća, toga da će se ugušiti ribljim kostima pa čak i toga da joj konobar u piće uz led nije stavio staklo.
knjiga Scarlett Thomas “Going out”
KAKVE FOBIJE POSTOJE?
Knjiga mi je dala inspiraciju za pisanje ovog posta. Pitala sam se čega se ja bojim? Zmije, grmljavina i smrt na vrhu su popisa mojih strahova. Dakle, ja bolujem od ofidiofobije (strah od zmija), astrafobije (strah od grmljavine) i tanatofobija (strah od smrti) .
Antofobija (strah od cvijeća), dromofobija (strah od prelaska ulice), dendrofobija (strah od drveća), kakofobija (strah od ružnoće), fobofobija (strah od straha), arahnofobija (strah od pauka), penterafobija (strah od punice) te hippopotomonstrosesquippedaliophobia (strah od dugačkih riječi?!) samo su neke od fobija za koje je znanost utvrdila da postoje.
ČEGA SE BOJE MATEJA, TEO, BARBARA I PETRA?
Kako i kada nastaje strah od nečega? Kako se manifestira? Moramo li nužno proživjeti neku situaciju da bi u nama nastao strah? To su pitanja na koja sam pokušala naći odgovor pitajući neke svoje prijatelje čega se oni boje. Koja je to njihova fobija?
Mateja i Teo pate od jedne od najćešćih fobija- arahnofobije (strah od paukova). Evo što mi je o svom strahu od dlakavih paukova rekla Mateja:
– Strah od paukova je trauma koju nosim iz djetinjstva. Imala sam preblizak susret s jednim golemim paukom, sivi DLAKAVi pauk, u Dalmatinskoj zagori. Imala sam nekih 10 godina možda. Išla sam piškit iza nečije kuće na osami (wc-i nula bodova) i čučnem ja i nekako odlučim pogledat prema gore (nazovi to šestim čulom) i prema meni se spuštao taj gad sivi dlakavi. A bojim ih se (da, čak i onih na slici) otkad sam vidjela kako izgledaju izbliza zumirani. Nema mi većeg užasa od toga, kad vidim tako nešto hiperventiliram odmah od užasa. Ne bojim se da će me napast ili otrova ili ugriza – bojim se samog koncepta pauka tako odvratnog s toliko očiju i apsolutno MRZIM način na koji se kreću.
Iako Teo nije imao bliski susret s dlakavim paukom to ne umanjuje njegov strah:
– Iskreno, nemam pojma od kud, čak ne znam jel od malena ili od kasnije. Nisam imao nikakav strašan susret s njima, samo mi se jednostavno jako gade iz nekog razloga i sto su veći i dlakaviji to su mi gadniji (bljak ). Cak i kad znam da mi ne može ništa biti, svejedno mi se gade. Recimo jednom sam uhvatio jednog povećeg pauka u staklenku i zatvorio ju i unatoč tome sto on nije mogao van, mene je jeza prolazila dok sam ga gledao.
TKO SU KOUMPOUNOFOBI?
Barbara pati od malo drugačije fobije – koumpounofobije ! Koumpounofobija je strah od gumbiju.
gumbi – uzrok koumpounofobije voda- uzrok hidrofobije
Evo što je o svome strahu ispričala Barbara:
– Zašto me je strah gumbiju ne znam. Dok sam bila mala nosila sam košuljice i stvari na gumbe ali kasnije (oko otprilike 10. godine) počela je ta fobija. Jednostvano gade mi se, onak mali i sjajni,skliski .fuj ! Sam prizor gumba izaziva gađenje u meni, a ako ga dotaknem odmah moram ruke obrisati opet ne znam zašto, što su manji to su gadniji. Radi se samo o gumbima sa rupicama, a oni plastični su najodvratniji . S onima na trapericama nemam problema. U kupovini se često dogodi da nađem odličnu haljinu ili majicu, ali ima gumb pa ništa.. moram nastaviti tražiti dalje.
– Ne nosim košulje iz očitih razloga, ali inače nije mi problem kod odijevanja, svi oko mene nose gumbe i moram se nositi sa time. Često mi se smiju i zezaju me, ali za mene su gumbi kao za nekoga pauci. Pokušaj zamisliti niz malih pauka poredanih po košulji. Užas!
Članak na portalu pokazuje kako Barbara nije jedina koja pati od ove neobične fobije. Fobije nisu rijetkost, prisutne su kod svakog od nas. Neke možda zvuče smiješno, ali ne treba suditi jer strah koji u meni izazivaju zmije, u nekom drugom izazivaju duge riječi. Nema osobe na svijetu koja se nečega ne boji, ona koja tvrdi da se ne boji- laže. Svi imamo svoje strahove, samo trebamo naučiti živjeti s njima. Na nama je hoćemo li im se prilagoditi ili im se suprotstaviti.
U videu pogledajte čega se boji Petra.
Torta od sira 
Nisam ni znala da postoji fobija od GUMBI! Užasno mi je žao ljudi koji se boje nekih uobičajenih stvari, pa mi je život utoliko kompliciraniji i teži. No, psihijattri i psiholozi tvrde kako je to poremećaj na koji ne možeš utjecati, no kojeg se uz određene terapije i određeno vrijeme, možeš riješiti ili mu bar smanjiti intenzitet.
Ja ne podnosim paukove! ružni su i dlakavi! Ali stvarno postoje ljudi sa bizarnim fobijama, kao npr. ambulofobija – strah od hodanja, ili primjerice, klinofobija – strah od odlaska u krevet. Drago mi je da svi oko mene nemaju takve fobije.
Najbolje mi je što postoji strah od dugačkih riječi a ima neobično dugačko ime, pa čovjek ne može ni reći od kakvog straha boluje, jer taj naziv ima dugo ime. Imam prijateljicu koja boluje od koumpounofobije i znam da joj kroz cijelu srednju školu nije bilo lako. Zašto se ona boji gumbi i odkada, ne zna ni sama, ali znanstvenici kažu kako se točan uzrok specifičnih fobija može povezati sa traumatskim iskustvom ili nekom naučenom reakcijom. No, hvala Bogu, danas se fobije mogu liječiti psihoterapijom i tehnikama relaksacije, pa se nadam da to ipak malo olakšava život svim velikim fobičarima. Na stranici http://www.sensaklub.hr/clanci/emocije/najcesce-fobije nalaze se najčešće fobije u čovjeka, a na prvom mjestu je strah od zubara(dentofobija). Ja nisam u ovoj skupini, ali znam puno mojih prijatelja koji jesu i razumijem ih. Ja se osobno bojim zmija i visine, što po ovoj stranici ulazi u top 10 najčešćih fobija. Kažu neki da fobiju prevladaš tako da se suočiš s njom, no ja se ne bi htjela igrati sa životom ipak.