KAKO JE POČEO RAT U MOM KVARTU
Izgleda da su na kraju Maye ipak pogriješile te nije došlo do smaka svijeta, međutim ono što se događalo u mom naselju, pod mojim prozorom, za vrijeme praznika lako bi moglo navesti na pomisao da se vani odvija Treći svjetski rat.
petarde (autorska fotografija)
Sjećam se svog djetinjstva, oko škole bi dečki uvijek bacali petarde. Nikad nisam razumjela zašto, možda da uplaše nas cure. Zapravo možda je problem upravo u tome. Da sam dečko vjerojatno bih znala objasniti koja je stvarna namjena petardi jer dosad nisam upoznala niti jednu djevojčicu kojoj je to super. Jedino što sam primijetila, ovako laički i djevojački, jest da su petarde evoluirale. Ono čega se grozila moja generacija, danas je ništa naspram petardi kojima se koriste nove generacije.
kutija petrdi (autorska fotografija)
Svakog dana tijekom praznika, od negdje 11 ujutro (kad se mlada gospoda probudi) pa navečer do iza ponoći (kad ih majke otjeraju na spavanje) bombardiranje u mom kvartu nije prestajalo. Mislim da s pravom mogu reći “bombardiranje” jer je jačina eksplozije bila tolika da sam svaki put imala dojam da se rat odvija u mojoj sobi.
Za vrijeme tog ratnog stanja, stalno me zanimalo koja je to populacija koja puca? Jesu li stariji ili mlađi? Nisam toliko avanturističkog duha da ih idem tražiti po kvartu, ali dva puta sam slučajno naletjela na grupicu mladih dečkića (slobodom procjenom 10-12 godina). Prvi put sam ih ugledala kako nesigurno bacaju petarde jakog intenziteta (jer sam se i sama uplašila) i međusobno si dobacuju ” Ajde, kaj te strah?!” Vrhunac tog debakla bio je kad su jednu takvu petardu bacili u, srećom prazan, kontejner za papir. Drugi put kad sam ih vidjela, zakopavali su petarde u pijesak na odbojkaškom igralištu.
SLUČAJ PSA MIŠKA
Iako su u medijima, a posebice na radiju stalno upozoravali da se ne puca jer se životinje boje, ali i da oni koji ih koriste sami sebi mogu napraviti zlo, najveća tragedija ipak se dogodila u slučaju iz Pule gdje su zasad još uvijek nepoznati počinitelji psu Mišku gurnuli petardu u usta te je jadno stvorenje na kraju uspavano. Na osnovu ovog slučaja, moram se zapitati kakvim su to ljudima dostupne takve naprave?
način na koji je Soundset Plavi pozivao da se ne pucaju petarde
Rodila sam se taman pred sam kraj rata te mogu reći da ga nisam okusila na svojoj koži u pravom smislu, ali ipak se sjećam sirena i skrivanja pod stolove ili skloništa radi prijetnji granata. Znam da u Hrvatskoj živi puno ljudi koji pamte i puno više od toga. Upravo zato mi nije jasno, kako je ovakav način ponašanja dopustiv. Koju satisfakciju dobivaju ljudi koji bacaju petarde? Nažalost (ili bolje rečeno na sreću) ne družim se s takvima te nisam mogla uključiti njihovo mišljenje, a nakon slučaja poput Miškovog nije mi palo napamet prilaziti im kad ih vidim da na ulici bacaju petarde.
Nekoliko puta mi je došlo da pozovem policiju zbog već navedenog “Trećeg svjetskog rata”, pa sam malo istraživala na internetu kako zakon gleda na sve to. U članku sam pronašla da je od 27. prosinca do 1.siječnja dopušteno koristiti sva pirotehnička sredstva, ali da to samo smiju punoljetne osobe. Otkud onda onakve petarde onim mladcima?! Očito se prednost punoljetnosti gubi ispred prednosti prodaje. Zašto sam na stranicama MUP-a naišla na slučaj “Maloljetnik bacanjem petarde teže ozlijedio dječaka”, a ne “Punoljetnik petardom teže ozlijedio punoljetnika”?
Kad pogledam sve članke na internetu o petardama, mogu zaključiti da su njima uvijek pogođene (bilo slučajno ili namjerno) najranjivije skupine- djeca i životinje.
U videu pogledajte što o petardama misle urednice emisija na TV Studentu.
Torta od sira 
Veom zanimljiv post s temom koja je i mene kopkala proteklih dana. Uistinu ne razumijem taku vrstu “dječje igre”. Po meni nije bilo nimalo zabavno ni ugodno prolaziti ulicama proteklih tjedana.
A što se životinja tiče, to mi je još šokantnije. S obzirom da imam psa koji se jako boji petardi, nekoliko puta je pobjegao od kuće pa smo jurili za njim i na sreću potraga je uspješno završila.
Prodavači pirotehničkih sredstava, kao i većina ljudi danas, trče za zaradom tako da me ni u ovom slučaju ne iznenađuje kršenje zakona. U lijepoj našoj se sve tolerira, a kad se dogodi tragedija svi su u šoku i tek se tada prstom upire u krivca.
Odličan post i odlično prikazane opasnosti koje petarde sa sobom nose. Poznavala sam dečka čija se dječja igra pretvorila u tužnu priču kad mu je petarda ekspolodirala u ruci, a on ostao bez prsta. Ne znam tko je odgovoran, niti do kada će se tolerirati takvo ponašanje, ali znam da mi nije svejedno u predblagdansko i blagdansko vrijeme šetati ulicama gradova jer su petarde svudje oko nas.
Bacanje petardi je nešto što će svaki klinac raditi. To je jednostavno tako. Kao što cure kada su male igraju ( ili su barem igrale kada smo mi bili klinci) gumi-gumi, dečki su igrali nogomet i bacali petarde. Mislim da nema ništa loše u tome sve dok postoji nekakva granica. Dok smo mi kao klinci bacali petarde, to nisu bile nikakve opasne stvari kao danas kada svaki klinac može kupiti petardu veću od njegove šake. To bi se trebalo regulirati i kažnjavati one koji malonjetnicima prodaju sve to. Ali što je je, stvarno su naporni s tim pucanjem!