KAKO SE RODILA LJUBAV PREMA NIJEMOM FILMU
Prije samo dvije godine prvi put sam sjela u Centar za kulturu Trešnja da pogledam nešto što nije lutkarska ili plesna predstava. Tada je to bio 4. Pssst Festival nijemog filma. Tamo smo nas tri gracije bile na zadatku za naš faks. Nisam znala što da očekujem, ali moram priznati da nisam bila pretjerano oduševljena što baš sad, u subotu navečer, ja moram biti baš ovdje. Međutim, po izlasku iz dvorane javila se nova ljubav- ljubav prema nijemom filmu.
Odjavna špica nijemog filma (autorska fotografija)
PSSSST! GLASUJEM!
U četvrtak u 16:00, šesti po redu PSSST Festival nijemog filma otvorio je ovogodišnji dobitnik Oscara, film Michela Hazanaviciusa “Umjetnik ” uz orignialnu glazbu iz filma, dok je u petak film ponovo prikazan uz živu glazbu Joea Kaplowitza.
Scena iz filma “Kaotičan dan” (autorska fotografija)
Po dolasku na festival- noviteti. Nisam bila na prošlogodišnjem festivalu pa sam se iznenadila kad su nam dodjelili glasačke listiće. Naime, prošle godine je uvedeno glasanje za najbolji nijemi film međunarodnih suvremenih autora. Ove je godine izabrano 18 filmova iz čak 10 zemalja, koji su ušli u uži krug i između kojih se birao najbolji. Službeno otvorenje započelo je u 18:00 kratkim govorom organizatora, a potom je pušteno prvih 11 filmova uz pratnju Vitomira Ivanjeka na klaviru, koje je publika potom ocijenila. U tom prvom natjecateljskom dijelu bila su čak 4 hrvatska nijema filma, od kojih mi je za oko posebno zapeo film Luke Čurčića “Amateri “. Na mojoj ljestvici on se našao na drugom mjestu, dok je mjesto najboljega zauzeo bugarski film “Putovanje” koji je od ocjenjivačkog suda dobio nagradu “Veliki Brcko”, dok je nagradu publike dobio argentinski film “Luminaris”.
Glasački listići Posjetiteljica
(autorske fotografije)
Nažalost, publika nije bila brojna. Pripisala sam nedostatak istih tome što je festival počeo u četvrtak popodne dok su ljudi još na poslu ili se probijaju kroz gužvu, međutim ni petak popodne nije bio puno posjećeniji. Nadam se da su nostalgičari i ljubitelji nijemog filma svoje izbivanje u ta dva dana nadoknadili u subotu kad su se prikazivali danski filmski klasici. Ali opet, PSSST ili Martinje, pitanje je sad?
Otvorenje festivala (autorska fotografija)
VRIJEME JE ZA MALO DRUGAČIJE FILMOVE
Što god mislili i rekli, mi smo djeca nove tehnologije, modernih zvučnih filmova, djeca smo digitalizacije, informatizacije, brze hrane, brzog života… Kako vodimo takav brz i napet život ništa manje od toga ne očekujemo i od filmova koje gledamo. Ako film nije ispunio naša očekivanja prestajemo ga gledati, kritiziramo ga, ne preporučujemo dalje. Moji muški prijatelji ne cijene toliko film po sadržaju već po tome kakva je grafika u filmu. Znači sadržaj može biti vrhunski, ali ako su grafika i specijalni efekti u banani, nema se o čemu pričati.
Ne znam kako vi, ali ja sam se pomalo zasitila limunada holivudske produkcije jer mi svi filmovi počinju sve više nalikovati jedni na druge. U zadnje vrijeme radije pogledam filmove s festivala u Cannesu, prošećem do starih kinodvorana na ZFF-u ili pogledam neki film sa Sundancea. Daleko od toga su mi ti filmovi uvijek dobri, ali bar vidim nešto novo i neočekivano. Ne izađem iz kina s izrazom na licu i-ja-sam-za-ovo-dala-30kn?! Sama činjenica da je upravo “Umjetnik ” dobio Oscara može značiti da nisam ja jedina kojoj je dosta holivudskih produkcija “svi smo mi iz istog kalupa”.
Mislim da ljudi zaziru od ovakvog tipa festivala jer su ovu vrstu kulture ostavili u prošlosti, a neki je uopće nisu ni imali prilike upoznati. Nagovaranje prijatelja da idu sa mnom bilo je teško jer su svi imali predrasude da JE TO NIJEMI FILM i da je to dosadno, a ja sam cijelo vrijeme bila uvjerena da će se predomisliti ako odu. Zato vas sve potičem da sljedeće godine kupite koštice od bundeva ili neke druge oldschool grickalice i odete na PSSST 7. Festival nijemog filma. Ako vaši prijatelji neće biti oduševljeni idejom jednostavno im nemojte reći da se radi o nijemom filmu. 😉
Torta od sira 
Zanimljivo… Nisam fan nijemog filma, ali s druge strane nikad mu nisam ni dala priliku. Trebala bi to promijeniti 🙂
Moram priznati da jako malo znam o nijemom filmu, ali zbog ove bih preporuke rado otišla iduće godine! I nekako mi se čini da je cijela draž festivala upravo u tome što nema puno ljudi, pa je samim time i opuštenija atmosfera 🙂
Moram priznati da nisam fan nijemog filma, ali se slažem da je povremeno potrebno pogledati nešto novo, neuobičajeno, neočekivano. Isto se tako slažem da je nerijetko radnja u vrlo popularnim, pa i nagrađivanim filmovima, površna i predvidiva. Što se tiče specijalnih efekata, svakako da mogu obogatiti film, ali duge scene koje pršte kojekakvim efektima a nemaju smisla same po sebi, često su mi naporne. Već se neko vrijeme spremam pogledati neke od filmskih klasika, no nikako da krenem:DU svakom slučaju, dobar post, nova informacija, a nadam se i inspiracija!
Da, moram priznati da ni meni baš nije često došla želja za gledanjem baš takvih filmova, al sam jednom prilikom odgledala jedan chaplinov film i bio je super =) al slažem se s tim da su filmovi postali preuniformirani, A opet, nema se šta novog trenutno za izmisliti, pa se sa filmom Umjetnik filmovi zapravo okreću ponovno nekim prošlim vremenima. Staro opet postaje zanimljivo, i na neki način, nama novo.
Ništa, red je da odem pogledati… 🙂
Ni Umjetnika nisam mogla pogledati do kraja, sumnjam da bi bila oduševljena ovim festivalom. Ali bar si mu dala priliku, kao i ja Umjetniku. 🙂 Mi smo generacija zvučnih, holivudskih blokbastera pa nam nijemi film pada u neki drugi plan.
sjećam se kada smo prvi puta zajedno iše i znam da nam je bilo odlično 🙂 smiješno je kako možeš stavit fotografiju nijemog filma i znaš da ne propuštaš puno kada nema zvuka haha 😀 dobar post Virnić i super da si napravila ovih par fotkica iako je situacija bila takva da se nije imalo što zapravo slikati